Izbori

Opći, neposredni, slobodni, jednaki, tajni

Od 1949. godine građani Savezne Republike Njemačke biraju zastupnike za Njemački Bundestag na razdoblje od četiri godine po načelu slobodnog, jednakog i tajnog glasovanja na općim neposrednim izborima. U Temeljnom zakonu (Ustavu) stoji da su izabrani zastupnici "predstavnici cijelog naroda i pri tome ih ne obvezuju nikakve upute, nemaju obvezujući mandat i vode se samo svojom savješću".

Načelno svi Nijemci koji su na dan izbora navršili 18 godina života imaju pravo da se biraju i budu birani u okviru izbora zastupnika za Njemački Bundestag.  

7. rujna 1949. u Bonnu održano je zasjedanje prvog novoizabranog Njemačkog Bundestaga.

Prvi birački glas i drugi birački glas

Od izbora za drugi saziv Njemačkog Bundestaga 1953. godine na njemačkim saveznim izborima daju se dva biračka glasa. Prvim glasom izravno se bira kandidat iz izborne jedinice birača. Njemačka je podijeljena na ukupno 299 izbornih jedinica, od kojih svaka ima oko 250 000 stanovnika.

Drugi glas birač daje određenoj stranci.

Od najmanje 598 zastupničkih mandata u Bundestagu 299 zastupničkih mjesta se osvaja preko tzv. pokrajinskih izbornih listi. Samo političke stranke smiju podnijeti izborne liste. Liste određuju redoslijed po kojem kandidati popunjavaju zastupnička mjesta koja je njihova stranka osvojila u određenoj saveznoj pokrajini.

Redoslijed kandidata na listi se unaprijed određuje na kongresima stranke. Ako neki zastupnik napusti Bundestag, onda se s pokrajinske liste stranke preko koje je ušao u parlament bira sljedeći kandidat koji ranije nije bio izabran. Ako na listi nema više nijednog preostalog kandidata, zastupničko mjesto ostaje nepopunjeno.

Svaka stranka mora na razini države dobiti najmanje 5 % važećih drugih glasova birača da bi bila zastupljena u Bundestagu.

Pravila o izborima zastupnika za savezni parlament reguliraju postupak održavanja njemačkih saveznih izbora. Bundestag provjerava valjanost izbora u skladu sa Zakonom u provjeri izbora.